/poiesis/ Archives -

[bez naslova]

dim talog lošeg daha se nakuplja u miris koji iščeznuti neće neće, jer mi smo si obećali da smo drugačiji, bolji da možemo više i

[bez naslova]

Moja je zelena protkana zvukom Chopinovog preludija, prepoznajem ga u letu usamljene ptice zatočene u sivilu besnježnog neba. Moja plava miriše na sol i kokos,

[bez naslova]

ne sjećam se osjećaja trijeznosti čistoće mi ………………sli mir ……nih ruku ne sje ………ćam se svojih no ……………ć ……………..i nekih jutra gdjekad ljudi ne sje

[RADNA VERZIJA]

nema više medike u kosi i na stopalima pa tako niti tebe da me pokriješ i držiš nedostaje te i na jagodicama prstiju i ispod

Kad umrem, nemojte me sahraniti u uredu

Posao ubija, Ali nitko ti ne kaže koliko dugo vrištiš prije nego li te dokrajče. Sivi dani, Dani bez umjetnosti, bez srca, bez kože, bez

[bez naslova]

pamtim i prije desete pozivali ste me pokatkad velikodušno pokatkad molećivo da vam ga popušim da vam ga izdrkam ma da vam bar udijelim mali

[bez naslova]

Moja Samoća i ja postale smo dobre prijateljice odnedavno svako jutro pijemo kavu zajedno, spontano i bez dogovora se nalazimo pa šećemo trešnjevačkim parkovima, nakon

Polumjesečeva postelja

predaj mi prste za počinuti prekrasno imam mjesto skupit ćemo tijela zajedno ušuškati se da dobro čuješ spavalice u polumjesečevoj postelji zvijezda ima posvuda ne

[bez naslova]

Još malo. Samo malo. Još uvijek – samo uvijek kažeš da je malo premalo što uvijek želim malo. Pa poželim više, a ipak u tome

[bez naslova]

Doći će u proljeće – govorim si od jeseni, a sve ostaje isto osim što su Ptice već počele pjevati. Doći će u proljeće –