Ne znaš ga ni prepoznati
Tako je dobro njime oličena
Unutrašnjost tvoje glave
Probudiš se ujutro
I već se kupaš u šarenom koktelu
Od najmanje deset strahova
Koji oduzimaju ti um
Ne razumiješ što se zbiva-
Misliš kako treba biti tako
Dok kameleoni iznutra jedni druge ližu
I upravljaju izrazima tvoga lica
Ali kada gledaš ga
Oblik postaje mu jasan
I shvatiš kako samo gmaz je
Koji skriva se i čuči
Goran Zajček
Fotografija: Matija Knez