Strah

Ne znaš ga ni prepoznati
Tako je dobro njime oličena
Unutrašnjost tvoje glave

Probudiš se ujutro
I već se kupaš u šarenom koktelu
Od najmanje deset strahova
Koji oduzimaju ti um

Ne razumiješ što se zbiva-
Misliš kako treba biti tako
Dok kameleoni iznutra jedni druge ližu
I upravljaju izrazima tvoga lica

Ali kada gledaš ga
Oblik postaje mu jasan
I shvatiš kako samo gmaz je
Koji skriva se i čuči

Goran Zajček


Fotografija: Matija Knez