Photo by Goran Zajcek

Sutra ću shvatiti sve,
a sada samo želim
sklopiti oči i ne vidjeti svijet.
Svoje uši prividno oglušujem na padanje bombi i umiruće krikove nevinih,
otvaram ih samo za iluzorni smiraj šume.
Sa svojih ruku perem krv koja je prodrla u pore i
grimizom
istetovirala oproštajnu poruku jednog
života.
Ispod otežalih vjeđa ne sanjam ratove i mora puna plutajućih tijela
već se opirem valovima apatije
uzdahom
ili
osmjehom.
Sutra ću shvatiti sve
ali danas želim samu sebe lagati i smijati se ljupkoj
ljepoti trenutka,
prividnoj pravednosti barem nakon života,
i šuštanju svjetlosti bez zimskog sunca u mojoj kosi,
tako umirujućoj u ljeskanju budućeg zelenila
ogoljelog drveća.

Vedrana Pavlak


Fotografija: Goran Zajček